Iako nam je želja bila da ovog puta napišemo nešto o planu razvoja turizma na otoku Rabu, o našem viđenju Planova koji se Gradu Rabu za velik novac periodično prodaju, a i dalje planiraju rapski turizam samo u okviru četiri ljetna mjeseca, jedan komentar nas je ponukao da izmijenimo temu i napišemo nešto po pitanju donjeg komentara neregistriranog korisnika od 30.04.2010. (23:47:29).

     Tema je zasigurno kompleksna, interdisciplinarna i takva da pisanje o njoj bez znanstvenog pristupa može odvesti u šarlatanska nagađanja i pretpostavke, ali - ionako je sve relativno.

     Postavljena je, u spomenutom komentaru, hipoteza da su kocka i politika uvelike loše utjecala na život na našem otoku, te da je razdvojila puno prijatelja, radnih kolega, sportskih kolega..... donijele zavist, oholost, ljubomoru i zločestoću u velik broj naših sugrađana...

     Za početak, spomenute smrtne grijehe navedene u komentaru možemo tumačiti i obrnuto, tj. tako da konstatiramo da je zapravo život na našem otoku koji je takav kakav jeste, nekome lagodan a nekome težak, doveo do upuštanja u „zarazno“ kockanje i političko prepucavanje koje je onda preraslo u spomenutu zavist, oholost ljubomoru itd.

     Bez obzira gledamo li na problem na bilo koji od ova dva načina, najprije moramo konstatirati da on postoji, ali možda još uvijek ne u tolikoj mjeri koliko nas može zadesiti u narednim godinama. Naime, iz socijalizma, gdje je o nama uvijek brinuo netko iznad nas, izašli smo kao kornjače bez oklopa i ušli među pirane i razno-razne proždrljive ribetine. Kao pojedinci postali smo nezaštićeni od utjecaja okorjelih političara i menadžera svih vrsta, domaćih i stranih. Sve ono što su naši djedovi i roditelji stvarali odjednom je netko treći oteo, kupio za beznačajan novac , i sve to naravno zato jer Europa to traži. Istina, socijalizam, kao prijelazni period u komunizam koji hvala Bogu nikada nije ostvaren osim u hipijevskom pokretu, ostao je kao nedovršeni posao stoljeća. Puno rada, vremena i truda je uloženo a krajnji rezultat je izostao. Dođe onda i rat, pa te nakon rata uvjeravaju da moraš voljeti i najgoreg četnika jer da je on bio zaveden i da isti nije uopće kriv što je poubijao tvoje najmilije. Naše idole su strpali u Haag, a za idole nam žele uvaliti, prosti mi Bože, nekakvog debilnog Gotovca ili Ciganovića. Dakle, sve ono što se desetljećima stvaralo i što su naše generacije trebale naslijediti i proslijediti svojoj djeci, odjednom je netko maznuo, drpio, ili kako već nazvati proces privatizacije.

     Na tv- u je glavna stvar farma, budući da vlasnici televizijskih kuća zbilja misle da smo mi stoka i da ne možemo bez farme. Za crkvu smo još uvijek samo stado (nažalost bez dobrog pastira), a toliko željena nam Europa ima za cilj od nas napraviti naobičnijeg potrošača njezinih proizvoda, otvaraju se samo trgovački centri i sl., a od naše države jeftino odmaralište za svoje iscrpljene i izmučene radnike. Svakako, tu je i nezaobilazni MMF koji inzistira na smanjenju našeg standarda, naših plaća, itd, jer isti ti ljudi iz MMF a su zapravo oni koji se žele za što manje novca domoći bilo čega što još uvijek vrijedi u našoj državi ( ako je nešto vrijedno uopće i ostalo). Jako rijetko na tv- u možete vidjeti reklamu za strojeve ili nešto slično što bi vas poticalo na proizvodnju. Vidjet ćete uglavnom mobitele, automobile, ... i piz....je u stilu „ljepota je zdrava“. Od nas svijet pokušava napraviti amerikance u punom negativnom smislu te riječi, a mi nažalost toga nismo svijesni ! Ljudi su frustrirani, razočarani u svojim idealima, moralnim uzorima, svojim bližnjima. U prirodi je čovjeka da pokuša naći objašnjenje za sve ono loše što mu se događa, ali ga ne nalazi. Ljudski organizam (duh i tijelo) samo po sebi teži ka određenoj ravnoteži, pa kada se čovjeku nakupi hrpa negativnih stvari, problema, neimaštine( negativne energije) i sl., on pokušava sve to izbalansirati okrivljujući nekog svog bližnjeg, kockajući se u nadi da će mu dobitak donijeti barem malo zadovoljstva i sreće, veseli se ako je i drugome teško jer zašto bi nekome bilo bolje itd.

     U normalno uređenim i socijalnim državama kakva naša zasigurno nije, u državama u kojima je pravosuđe jednako za bogate i siromašne, lijeve i desne, jače i slabije, onima bliže vladi i onima dalje,  ljude baš previše i ne zanima politika, ne znaju ni tko je predsjednik države ili vlade, a kamoli tko je zastupnik u parlamentu i sl. Zanima ih konkretan život, a to su pored posla, sport, hoby, putovanje, zajedničke proslave , glazba... Nama su udarne vijesti političari i tračevi a ne znanstvenici glazbenici, sportaši, uzorni privrednici itd. Svi čekamo da netko drugi za nas nešto riješi i napravi, i u tome griješimo. Radimo bilo što, potrudimo se radije popričati sa prijateljima nego cijeli dan gledati tv., prošetajmo po rivi, izađimo iz svojih kuća i stanova, pozdravimo susjede i pozovimo ih na kavu.

     Vjerujte, ova situacija u kojoj se nalazimo i sve ovo što nam se događa pomno je isplanirano u svjetskim centrima moći !

     I na kraju, ljudska sreća i zadovoljstvo ovise o tome kakve i koliko ostvarive ciljeve sami sebi postavimo. Svaka zavist, zločestoća, mržnja, sva naša negativna energija zapravo ima svoju fiziološku, metaboličku pozadinu, pa najprije uništava nas same, iznutra.

    

Sigurno bi bilo jako interesantno ovih dana na Rabu provesti anketu o potpori sadašnjoj gradskoj vlasti na čelu sa aktualnim gradonačelnikom. Bez obzira što veći dio glasačke mašinerije Sdp-a niti ne razmišlja o sposobnostima ili moralu svojeg kandidata i što će bez ikakve grižnje savjesti glasovati za osobu, za koju zna da je možda loša i nekvalitetna, morali bi se ponekad zapitati „ pa za koga sam ja to glasovao“ ? Zar sam podržao čovjeka kojemu je prioritet svih prioriteta bio podići svoju plaću za 50%, namjestiti na gradske jasle još hrpu ljudi prema kojima je ostao predizborni dug, kupiti još jedan novi službeni automobil i pomalo, zajedno sa svojim uvlakačima, sisati ovu jadnu, skoro krepanu kravu pod imenom Gradski proračun. Ipak, činjenica je da je jedan dio ljudi koji su u početku podržavali ovu neprirodnu koaliciju, napokon ipak progledao i vidio kuda sve to ide, čije sve apetite treba zadovoljiti i tko će sve to platiti. Naravno, sve će to platiti rapski puk i to većinom oni kojima je ionako voda došla do grla.

     Upravo ti ljudi koji nemaju neka posebna primanja nego životare od penzije ili plaće ukoliko imaju sreće da su zaposleni, najviše će osjetiti ovo nedavno, skoro četrdeset postotno povećanje cijene vode. Povećanje koje je izglasovao osobno gospodin gradonačelnik, a kojemu toliko uvećana cijena vode i ne smeta baš previše kada se uzme u obzir visina njegove plaće. Novo načelo rapskih socijal-demokrata (čitaj Superhika) „uzmi sirotinji i daj bogatima“ sve više će dolaziti do izražaja, baš isto onako kako je to bilo i za prijašnjeg mandata istog lika do 2005. godine.

     Kako smo bili u pravu kada smo najavili drastično poskupljenje vode i komunalnih usluga, tako i sada možemo sa gotovo sto postotnom sigurnošću izvijestiti štovano pučanstvo da nas, nažalost, očekuje i poskupljenje javnih površina i tko zna čega još, a mi smo se pitali otkud će se namaknut novac za takve plaće i za enormno velik birokratski aparat u Gradu Rabu. Nebi nas iznenadilo da gore spomenuti lik uvede i prirez na plaće!  Kada smo kod javnih površina, sigurno će se jako razveseliti i korisnici štandova u Varošu koji neće, kao do sada imati prioritet kao domaći ljudi, već će, prema našim saznanjima spomenuti štandovi ići na javne natječaje, pa tko da više. Ne treba uopće sumnjati u to kakva će se roba ovog ljeta nuditi našim turistima.

     Zapravo, što bi netko rekao, vlast je upravo onakva kakvu je narod zaslužio i nebi nas iznenadilo da nam naš gradonačelnik čestita Uskrs na način da se uhvati za jaja, oprostite, da nas počasti jajima, jer to cijelo vrijeme, otkad je na vlasti i radi.

    Na kraju, ostaje nam jedino zaželiti Vam da se u ovo uskrsno vrijeme nađete i lijepo provedete sa svojim obiteljima, najdražim prijateljima ili susjedima i imajte na umu da oko vas ima ljudi koji možda trebaju vašu toplu riječ, poneki i materijalnu ili neku drugu pomoć i zapamtite: Uskrs nije jelo i piće, prežderavanje i lokanje, Uskrs je nadanje u bolje sutra, nadanje da će jednog dana ipak pravda pobijediti. Uskrsnuće je ono što se ne da kupiti i gdje su jednaki oni sa plaćom od 3 000 kuna i oni sa plaćom od 16 500 kuna.

 

 

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS ŽELI VAM VAŠ RAPSKI PUČKI SABOR !   

    

Evo, bili smo svjedoci  i najavljenog štrajka djelatnika Dundova, jer kako ljudima objasniti da će morati završiti na ulici, zato što za njih nema posla. Zapravo, sadašnja vlast istima ne želi dati posao, čemu u prilog ide činjenica da nije još uvijek sklopljen niti jedan ugovor za izvođenje radova između Dundova i Grada Raba. Isto tako, Sdp uredno zbrinjava svoju vojsku kroz razna zapošljavanja, naravno prema podobnosti, o čemu smo već u više navrata pisali. Nije zgorega ponovo podsjetiti naše sugrađane kako sada zapravo stvari stoje. Činjenica je da su do sada zaposlena četiri nova djelatnika u gradsku upravu ( Rosanda Krstinić Gučćić, Vanja Seršić, Karmen Španjol Bićanić i Gordana Batistić ), ako ne računamo one koji su od „običnih“ djelatnika, zbog isključivo svoje podobnosti, postavljeni na direktorska ili bolje plaćena radna mjesta. Plaća gradonačelnika Antešića, nakon što je gosp. Obersnel svoju plaću nedavno umanjio, sada je veća i od plaće gradonačelnika Rijeke !!! To nije Antešićeva sramota, on je takav, njemu je to u prirodi još otkad je radio u Siz-u, ali je to sramota za onih osam ruku koje to podržavaju. Nismo čuli u njihovoj predizbornoj kampanji da im je to prioritet, iako smo znali na koji način ta partija funkcionira. Zbrojimo ponovo sve te plaće i višestruko uvećane plaće gradskih vijećnika pa ćemo vrlo lako saznati gdje je preusmjeren novac koji je trebao biti utrošen za poboljšanje životnog standarda nas rabljana, tj. uložen u popravak nerazvrstanih cesta, uređenje mjesta,... zapravo, tko je ukrao plaće radnicima Dundova, jer od iznosa od skoro 2 miliona kuna moglo se napraviti dosta posla i preživiti nekako do ljeta, onda bi došao parking itd. i uz malo veću disciplinu i kontrolu u firmi nebi trebalo ljude slati doma. Zanimljivo je i to da se u Vrelu, koje je također gradska komunalna firma zapošljavaju novi ljudi, umjesto da se uzme čovjeka iz Dundova, ako već tamo postoji višak ! Još nešto treba razjasniti, obzirom da netko pokušava „okrenuti pilu naopako“. Na samom kraju mandata ( 5. mjesec 2005.godine ) firma Dundovo uz blagoslov gosp. Antešića uzima namjenski kredit za kupovinu bagera i kamiona u iznosu od 2.5 miliona kuna ! Naravno, novac nije utrošen namjenski, a pitanje je i gdje je utrošen !? Pored tog iznosa stvoren je i dug od otprilike 1.2 mil kuna, tako da je koalicija Hdz-Rps-Peran Ž. naslijedila spomenutu firmu sa pozamašnim dugovima, sa puno manje radnika nego što ih je danas. Istina, dug postoji i danas, ali je značajno manji, a zaposleno je više radnika.

    Žalosno je bilo čuti na Gradskom vijeću izjavu Sdp-ovog direktora Dundova gosp. Harija Čipčića na upit što je sa listom ljudi za otkaz, što se to u firmi dešava a da gradski vijećnici, koji su istovremeno i Skupština iste firme, o tome neznaju ništa?!  Kratko rečeno, odgovor je bio da još pravna služba nije napravila adekvatna rješenja o otkazima, kako firma nebi imala eventualne štete ukoliko se netko od otpuštenih radnika žali. Jadno. Umjesto da se čovjek bori za svoje ljude, da im nađe posla tako da njima i njihovim obiteljima omogući kakvo takvo preživljavanje, on samo pokorno izvršava upute kvazigradonačelnika koji je svoj intelektualni vrhunac dosegnuo povećanjem svoje i plaće svojih istomišljenika! Nije problem voditi firmu ako vas je 15 zaposlenih i samo ubirete namete od parkinga i grobarina. Svrha Dundova, pogotovo njegovog građevinskog odjela bio je obavljanje radova za Grad Rab po normalnim cijenama, jer znamo da skoro svi radovi koje netko drugi izvodi za Grad koštaju puno više nego što je razina pristojnosti kod poslovanja, a i znamo kako građevinari jedni drugima namještaju unosne poslove. Njima zapravo, najviše i smeta građevina u Dundovu !

    Ovim putem dajemo podršku djelatnicima Dundova sa željom da se izbore za svoje zakonsko pravo na rad, za pravo na pristojan život njih i njihovih obitelji, a spodobama na vlasti ponovo poručujemo: ako neznate voditi ovaj grad na način da svima bude dobro a ne samo vama, slobodno recite da niste sposobni. Nije to sramota, sramota je ovo što sada radite! Zahvalite se onoj dvojici birača koji su vas doveli na vlast i recite: idemo mi dok nismo sve upropastili.

     Hvala Bogu, polako se bliži kraj mandata predsjednika Mesića pa nećemo morati više slušati starinske i nimalo smiješne viceve i što je još bolje, nadamo se da nećemo morati gledati nekakva odlikovanja boraca iz drugog svijetskog rata, nije valjda da je Tito nekome to zaboravil dat pa je lani to moral napravit Stipe ! Svaka čast svima ali ča je previše je previše ! Istina, neki i dan danas jako dobro žive od profesije „partizan“ ili „ antifašist“ , ali tko će sve to financirati !? Dajte barem vi mlađi partizani i antifašisti, lijepo se prekvalificirajte, bit će posla za svih. Evo, dobivamo aerodrom , pa će trebat netko palit feral da avion može sletjeti, trebat će nam i carinika za granicu sa Loparom, ili što je još vjerovatnije, bit će još novih radnih mjesta kod Antegrinča u općini, jer koliko nam je poznato, po sistematizaciji radnih mjesta u Gradu Rabu trebat će zaposliti još 4 do 5 djelatnika, pored svih novo zaposlenih nakon izbora. Dakle, od prijašnjih 28 na sadašnjih 36 i to sada kada nema općine Lopar !  Zamislite samo, poštovani čitatelji, kada bi ponovo spojili Grad Rab i općinu Lopar, koliko bi to skupa bilo zaposlenih birokrata na teret proračuna u koji svi mi izdvajamo svoj novac ! Dodajte onda i županijske djelatnike u spomenutim zajednicama, pa možemo, što se tiče administracije osnovati i svoju Republiku Rab.

     Kad smo već kod zapošljavanja, najvažnije je javiti se udruzi antifašista na Rabu, zatim oni objave na svojoj web stranici da će određena osoba raditi na  nekom novom radnom mjestu, možda odmah krene i plaća, a onda se nakon nekog vremena raspisuje natječaj za to isto radno mjesto i tu se zapošljava... pogodite tko !  Svi već, naprimjer, znaju tko će biti novi ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe, ( ako ga ova vlast ikad uspije završiti ), jedino svi čekaju da to bude objavljeno na web stranici rapskih antifašista, pa da onda znaju da uskoro, nakon toga, izlazi natječaj.

 

    Da nije jadno i žalosno bilo bi smiješno, jer sve što je sadašnja koalicijska vlast na našem otoku učinila jeste to da je zaposlila još nekoliko novih ljudi u gradski birokratski aparat, iako je i do sada tamo bilo viška djelatnika i u skladu s tim, u enormnom iznosu povećala rashodovnu stranu proračuna u stavkama za zaposlenike Grada Raba. Jasno je i običnim laicima da su postali sami sebi svrha, tj svrha proračuna je da oni „rade“ i dobivaju plaću. Nadamo se samo da jutarnje ispijanje kave po kafićima do 10 sati neće završiti, isto tako, na trošak gradskog proračuna. Spomenimo samo to da u gradskoj upravi rade najmanje četiri pravnika !!! Drugo „postignuće“ ove dične vlasti jesu sulude smjene ravnatelja, što i ne čudi, jer je to jedino što znaju raditi. Nebi to ni bilo toliko zlo da se ne radi o ljudima koji su svoj posao odradili kako treba i samim tim anulirali posljedice lošeg poslovanja iz vremena prijašnjeg mandata istog kmera. Što je najgore, sve to stvara dodatne proračunske troškove, ali koga briga, to ionako nije njihov novac.

     Posebna smijurija bio je sastanak Upravnog vijeća dječjeg vrtića „Pahuljica“ Rab. Tu bi Mr. Been sigurno pronašao inspiraciju za nekoliko filmova. Predstavnici vlasti Beg i Vidas najprije nisu znali tko je napisao materijale za sjednicu, da bi kasnije kao argumente za izglasavanje nepovjerenja ravnateljici, naveli žalbe „nekih roditelja“ kojih opet nije bilo, ali da će ih dostaviti naknadno kada ih dogradonačelnica napiše. Naravno o „žalbama“ se nije ni raspravljalo, kao uostalom ni o drugim argumentima, već se samo glasovalo dizanjem ruke. Uglavnom, crvene lutke na koncu su odradile svoj posao, smijenile ravnateljicu i na istoj sjednici (čitajte pažljivo) usvojile Izvješće o radu dječjeg vrtića, čime su potvrdili dobar rad ravnateljice. Nisam siguran, ali mislim da je predsjednik UV „Pahuljica“ gospodin Beg Zlatko dugogodišnji pedagoški djelatnik, valjda profesor sa specijalizacijom za predškolski odgoj, a gospodin Vidas Marijan, ako se ne varam, docent na katedri za predškolski odgoj sa specijalizacijom za utvrđivanje datuma isteka valjanosti jogurta u kuhinjama gospođe dogradonačelnice.

     Šalu na stranu, žalosno je da je nekolicina gradskih vijećnika koji su znali da se radi o političkoj smjeni, svejedno digla ruku za smjenu člana obitelji Hrvatskog ratnog vojnog invalida, unatoč ovjerenim potpisima i zamolbi predstavnika četiri rapske udruge proizašle iz domovinskog rata. Nadamo se samo da ova vlast, neće ići do kraja u svojem bolesnom naumu pa da ide mijenjati i stručnjake edukacijsko- rehabilitacijskog profila, te ostale djelatnike dječjeg vrtića. Priča se da su čak i gradski vijećnici koalicijskih partnera koji obnašaju vlast mislili da oni sami mogu mijenjati i djelatnike u vrtiću, ali im je valjda netko napomenuo da to nije njihov posao.

     Uglavnom, za očekivati je da uskoro na red „za odstrel“ dođu i djelatnici Turističke zajednice Grada Raba, valjda zato što je Rab dobio plavi, a ne kako je vlast očekivala, crveni cvijet za najuređenije mjesto, pa onda valjda iz istog razloga i direktora Vrela. Treba onda mijenjati i predsjednika nogometnog kluba Rab jer nije prvi na ljestvici, a kad se već sve mijenja idemo onda mijenjati i direktore Hrvatskih cesta, HEP –a, Hrvatskih šuma itd.      Nema do naše vlasti, najjači su !

   

                                 Zbogom pameti !!!